I to kako. Neću lagati ako kažem da nam je svima barem jednom prošlo kroz glavu želja za putom oko ove naše male okruglice. Malo smo prožvakali svašta nešto na zadanu temu, onoj zemlji, ovoj kulturi, onda to zapisali na svoju „prije nego umrem“ listu i krenuli dalje svojim poslom. Neke je to malo duže proganjalo. A u mojem slučaju se to i dogodilo. Iilti, upravo se događa. Krenulo je. I to kako.
Dugo sam tražio objašnjenje otkud toliki poriv i znatiželja prema nečemu što nisam vidio, čuo, okusio, pomirisao... Nakon nekog vremena sam se pomirio s odgovorom da – odgovora nema, kao što kaže pjesma. Neki ćušpajz zvijezda, gena i bijesnog osoblja na Svetom Duhu, koji su mi za kaznu što im nisam dao spavati, stavili crva u guzicu, a nakon što su me nakon 12 sati izvukli pomoću one spravice kojom inače rješavamo problem začepljenih sifona i školjki, znamo svi kojih. E, onda je sve krenulo. I to kako.
Iako, ako mene pitate, zvijezde su predaleko, geni su nepomični, što će reći da ovaj crv ima glavnu ulogu. Barem tako volim sebi predočiti. Još mi od malih nogu nije dao mira. Pa me tjerao da cuclam sve one male crvene kuglice na vrhu svih šibica u kutiji. I progutam onu veliku kovanicu od 10 dinara. I popijem na eks čašu rakije, a ne bi li utažio žeđ. I zapalim kantu sa smećem, usred dnevne sobe. I rastavim novi tranzistor, siguran da ga mogu opet sastaviti. Sve to, i još puno toga, prije osnovne škole. A tek kasnije. Uh. Nekom drugom prilikom.
Premotajmo film 30-ak godina kasnije i eto mene na putničkom brodu. Prerastao sam šibice i rakije, apetit za avanturom je sazrio i pretvorio crva u pravog gurmana. Karijera internet managera na ovim putujućim gradovima traje već gotovo dvije godine, i za to sam se vrijeme uspio izboriti za, koliko god ofucano zvučalo – ostvarenje mojih snova.
I toliko za moje prvo blogovanje. Pred nama je još 80 dana putovanja, 26 luka u 20 zemalja. U slijedećim nastavcima čitajte o brodu, posadi, putnicima, olujama, satelitima, o gradovima, ljudima, običajima, očekivanim i neočekivanim dogodovštinama svjetskog crva...
