Nadam se da nije tako. Jer, kako je krenulo, neću vidjeti svijet dalje od pogleda koji seže s broda. Gosti su na prvom mjestu i, naravno, uvijek u pravu, stoji u svih deset zapovijedi uslužnih djelatnosti. E, pa tih i takvih smo ukrcali 1880, od kojih je njih 1834 odlučilo s nama ostati cijelim putem. Džepovi su im toliko duboki da bi bez problema pokrili sve dugove voljenog mi Radija 101, a vjerujte mi kad vam kažem da su im jednako toliko „duboki“ i prohtjevi. Svaki drugi je neki direktor, plemić, naftaš, nasljednik rudnika dijamanata, dioničar s „zicer“ informacijama, i svaki od njih bi bez problema mogao platiti gejšu s diplomom najboljeg IT faska na svijetu da ga jednom ruku hrani, da ne kažem drži pimpek, a drugom piše mailove. Ali ne, oni imaju neku drugu životnu filozofiju koju mi obični smrtnici ne kužimo i vjerojatno zato nikad nećemo imati ništa za staviti sa strane. A ta i takva njihova filozofija ih je navela da kupe ganc novi laptop prije odlaska na tromjesečni godišnji. „Dajte mi najnoviji i najskuplji laptop koji imate“, rekli su prodavaču u nekom britanskom HG Spotu, usput se ne zaboravši pohvaliti: „Treba mi za put oko svijeta“. E, onda su se s tim čudom, još neraspakiranim, pojavili preda mnom i ponosno ustvrdili: „Ovo sam platio 2000 funti prije par dana, molim vam pokažite mi kako se služiti s njime“. Pa si ti misli. OK, računaš zna nešto čovjek takvog ranga, a onda shvatiš da je njemu odgovor na sva pitanja – Google. Što, istinu za volju i nije daleko od istine, samo kad bi on znao kako doći do Googlea. I dalje od njega, kad smo već kod toga. Već mi je došlo da mu kažem: „Jel znate da će se srušiti Internet ako utipkate Google u Google?“, ali me preduhitrio: „Vi ste jako strpljivi, puno vam hvala“, kaže nakon što je primijetio graške znoja na mom čelu.
Opet, bolje mi je i to, nego dignuti pogled s njegovog laptopa, jer u sobi koja inače prima 20 ljudi naguralo se njih 40. Svi redom otvorili nove laptope iz druge galaksije i natječu se tko će više dignuti ruku u zrak i tako mi dati do znanja da je on slijedeći na redu. A ispred sobe još toliko ljudi čeka u redu. Smiri se Igore, možeš ti to, još samo danas, sutra će svi znati šta i kako treba...
